Problem „Ćelić”

Gorući, odnosno, najveći problem na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci jeste profesor doktor Momir Ćelić, odnosno, njegovo ponašanje na tom fakultetu, a posebno njegov odnos prema studentima. On kao svoj zadatak na ovom fakultetu vidi maltretiranje studenata, a ne njihovo obrazovanje kao što bi to trebalo. Ponaša se kao da su fakultet i studenti tu zbog njega, a ne on zbog njih. Kako stvari stoje, on svoje ponašanje neće promijeniti, bez obzira na primjedbe koje mu se upućuju, tako da ovaj problem neće biti riješen dok je god dr Momir Ćelić profesor na Elektrotehničkom fakultetu.

Na ispitima kod profesora Ćelića primjenjuje se sljedeća
Teorema (ispitna):

55<50.

Dokaz teoreme:
Ova teorema se dokazuje svođenjem na kontradikciju.
Pretpostavićemo da je 55>50. U tom slučaju bismo imali sljedeću situaciju: ako student na nekom ispitu osvoji 55 bodova, onda bi on uspješno položio taj ispit, a to je u kontradikciji (suprotnosti) sa namjerom i zadatkom profesora da ga u tome spriječi. Dakle, ako bi 55 bilo veće od (ili jednako) 50, tada profesor, pored silne želje da obori studenta na ispitu, to ne bi mogao učiniti, a što je besmisleno, tako da 55 mora biti manje od 50. Ovim je teorema dokazana.
Analogno se može dokazati i da je 60<50 itd.

Profesor Ćelić radi po sopstvenom nahođenju, mimo svih uobičajenih normi, a na ruku mu ide i to što ga niko ne nadzire i ne kontroliše. Kako izgleda njegov rad na fakultetu vidi se iz sljedećih primjera.
Primjer 1: Da bi student položio pismeni dio ispita potrebno je da na njemu osvoji najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Kod profesora Ćelića to, ipak, nije tako. On, pored pomenutog, postavlja i dodatne kriterijume i to nerijetko nakon već održanog ispita (što je nelegalno po dva osnova: ne mogu se kriterijumi za polaganje ispita utvrđivati nakon što se ispit završi, a i jedini dozvoljeni kriterijum za polaganje pismenog dijela ispita na Elektrotehničkom fakultetu jeste 50% osvojenih bodova).
Primjer 2: Kada  student koji je položio pismeni dio ispita zatraži da odgodi polaganje usmenog dijela ispita (iz bilo kog razloga), profesorĆelić to uvijek odbije, a kada njemu bude potrebno da odgodi ispit onda to i učini (npr. kada bi se desilo da je pismeni ispit položio veći broj studenata, onda bi on, valjda iz razloga što ne može stići tada ispitati sve, jedan dio studenata ispitao u zakazanom terminu, a ostale neki drugi dan).
Primjer 3: Profesor Ćelić je protivnik kolokvijalnog polaganja ispita, ali da ne bi bilo očigledno kakav je on zapravo profesor, on je omogućio, na predmetima koje drži, da se pismeni dio ispita polaže kolokvijalno, ali da to studenti ne bi slučajno iskoristili u cilju lakšeg polaganja ispita, on je uveo kriterijum po kojem student mora osvojiti najmanje 75% bodova za uspješno polaganje kolokvijuma, iako je važeći kriterijum 50%, tako da kroz kolokvijume pismeni dio ispita položi zanemariv broj studenata.
Primjer 4: U cilju smanjenja prolaznosti profesor Ćelić na pismenom dijelu ispita, pored zadataka, daje i teoriju. I pored te činjenice usmeni dio ispita, na kome on ispituje teoriju, i dalje postoji, tako da studenti da bi položili ispit moraju jednu te istu materiju izlagati dva puta: i na pismenom i na usmenom. Jasno je da svrha ovoga nije da se provjeri znanje studenata, već je to maltretiranje studenata i bezrazložno otežavanje ionako teškog polaganja ispita.
Primjer 5: Na usmenom ispitu kod profesora Ćelića jedna čitava glava iz knjige čini jedno ispitno pitanje.

Ako neko redovno, tokom cijelog semestra, prati nastavu iz određenog predmeta i ako po završetku semestra ne može položiti ispit iz tog predmeta, kakvog on onda to profesora ima? Da li je kod njega na nastavi mogao išta da nauči ili je samo gubio vrijeme slušajući tu nastavu? Da li je ta nastava adekvatna onome što se traži od studenta na ispitu? Primjera radi, kod gore pomenutog profesora, jedan te isti ispit se polaže čak i po 20 puta. Da li, uopšte, ima smisla da takav profesor radi u jednoj obrazovnoj ustanovi?

Prolaznost na aprilskom roku 2006.

Prolaznost na predmetima koje drži profesor dr Momir Ćelić na aprilskom roku 2006. godine bila je sljedeća:

Da biste vidjeli kompletnu tabelu kliknite ovdje.

Ćelić problem i na PMF-u

Da profesor dr Momir Ćelić ne predstavlja problem samo na Elektrotehničkom fakultetu, već je to slučaj i na drugim fakultetima vidi se iz sljedećeg teksta, gdje je ukratko opisano kako izgleda njegov rad na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci. 
· Momir Ćelić  – Pored toga što morate naučiti kompletno gradivo iz obe njegove knjige, pod tim kompletno mislim na ama baš sve uključujući i ono što je napisano sitnim slovima, morate znati izvesti i sve ono što je on u tim knjigama preskočio da izvede i da znate značenje svake riječi koju je on ovlaš spomenuo u knjigama; to što pola toga nije po planu i programu, nema veze. S obzirom da ispredaje samo dio iz svojih knjiga, na predavanja baš i ne morate ići, potpis dobivate svakako. Kod njega se koncept samo zove tako. Vi, ustvari, na papir morate da napišete sve što znate i da ga date njemu i onda sve to ponovo ispišete na tabli, prekidani pitanjima čiji je cilj uglavnom da vas zbuni. Taj koncept mora da bude bukvalno bez greške, jednoj studentici je prigovarao zbog gramatičkih grešaka. Morate da pazite čak i na stil pisanja. Najviše voli onaj koji je i on koristio za svoje knjige. Greške u matematici, čak i omaške su kod njega neoprostive, garantovano padate. Ako ne znate dio od jednog pitanja ne možete proći. Profesoru je veoma stalo do njegovih tvrdnji, pa je najbolje ne protivrječiti mu. Ima izuzetno dobro pamćenje i ako mu protivrječite, gotovi ste. Obavezno tvrdi da fizičari moraju da znaju matematiku kao matematičari, što budi u ljudima pitanja tipa: Čemu onda postoje matematičari? Doduše postoji i bonus: ako izlazite kod njega pet godina bezuspješno, dobijate na poklon šesticu! 
(Ovaj tekst je objavljen u savjetima za studente na odsjeku za fiziku (PMF) u rubrici „Zeznuti profesori” (u cjelosti je prenesen dio posvećen profesoru Ćeliću). Izvor:http://users.teol.net/~kiovva/savjeti.html). Dakle, situacija na PMF-u je identična onoj na Elektrotehničkom fakultetu.

Mogućnosti rješavanja problema

Ovaj problem bi prvenstveno trebalo da rješavaju organi upravljanja na fakultetu, jer oni treba da vode računa o zakonitosti rada i ugledu fakulteta.

Međutim, ni studenti ne bi trebalo da sjede skrštenih ruku, pogotovo ako ovi prvi ne urade ništa  po ovom pitanju (što je gotovo sigurno). Kao primjer mogu poslužiti studentske demonstracije u Francuskoj (s početka proljeća 2006): ako su se oni mogli izboriti za promjenu zakona, zašto se onda studenti u Banjaluci ne bi mogli izboriti za promjenu profesora? 

[ Početak ] [ O fakultetu ] [ Problem "Ćelić" ] [ Pošta ] [ Arhiva ] [ Šaljiva strana ] [ Kontakt ] [ Prolaznost ] [ Vrh strane ]

Ћирилица

________________

Nova studentska himna (link)
________________